CUBE trilogija

 

 

 

 

 

 

Ova trilogija se sastoji iz tri naslova: Cube (1997) reditelja Vinćenca Natalia, Hypercube (2002) reditelja Andreja Sekule i Cube Zero (2004) reditelja Ernija Barbaraša. Iako snimljen sa veoma niskim budžetom, prvi deo ove trilogije je postigao veliki komercijalni uspeh, pa nakon dva nastavka koja su usledila ostaje najbolje ostvarenje ove trilogije. Cube trilogija se svrstava u horore, ali je više psihološki triler.

 

Sva tri dela sadrže manje-više isti obrazac: nekoliko stranaca različitih zanimanja i psiholoških profila se bude u sobi bez ikakvog sećanja kako su i zbog čega tu dospeli. Svako od njih poseduje neku veštinu koja mu pomaže da preživi i oni zajedno pokušavaju pronaći izlaz iz (kako kasnije utvrđuju) kocke sa sobama koje menjaju položaj. Ubrzo shvataju da su oni deo eksperimenta i da nije namereno da iko od njih ostane živ. U pojedinim sobama nailaze na smrtonosne zamke koje odnose mnoge živote i samo na osnovu brojeva (ili slova) koji služe kao kordinate (ili u drugom delu, vreme) uspevaju da izbegnu zamke i izračunaju položaj sobe koja vodi van kocke.

 

Hypercube nudi osveženje u vidu četvrte dimenzije – vremena, dok Cube Zero daje uvid u ljude koji se nalaze iza ovog brutalnog eksperimenta i vremenski se događa pre radnje iz prvog tela, pri čemu se uspešno zatvara krug (iliti kocka) ove trilogije.

 

 

 


Das Experiment

dasexperiment„Das Experiment“ je nemački film iz 2001. godine reditelja Olivera Hilšbigera. Ovaj sjajan triler je baziran na istinitom događaju koji se odigrao 1971. godine na Stanford univerzitetu u Kaliforniji.

Profesor Filip Zimbardo je vršio psihološki eksperiment da bi ustanovio kako se normalni ljudi ponašaju u zatvorskim uslovima. Izabrani su kandidati dobrovoljci da za određenu novčanu naknadu učestvuju u eksperimentu koji traje 14 dana, pri čemu se ispitanici dele u dve grupe (12 zatvorenika i 12 čuvara zatvora) u zavisnosti od unapred utvrđenih psiholoških profila i stavljaju u realno simulirane zatvorske uslove sa instrukcijama da se u potpunosti užive u uloge. Naravno, čitav eksperiment je bio nadgledan kamerama i delimično kontrolisan od strane eksperimentatora, jer je postojalo jedno pravilo, a to je da je upotreba fizičke sile zabranjena. U teškim „zatvorskim“ uslovima svako od ispitanika reaguje drugačije, otkrivajući do sada nepoznate strane svoje ličnosti u težnji da preživi „eksperiment“ koji prestaje to da bude…

Cilj je bio utvrditi koliko će se ispitanici uživeti u ulogu koja im je data u toku dve nedelje, ali posle samo šest dana eksperiment se naglo i neplanirano prekida jer donosi neočekivane rezultate koji su ovaj eksperiment načinili jednim od najkontroverznijih u istoriji, a sam film jednim od boljih trilera koji garantuje napetost i drži pažnju do samog kraja.